Pada
kisa..Ona prohladna,Oktobarska koja nagovestava dolazak duge I hladne zime.Nebo
je sivo I to sivilo razliva se sve dok pogled seze,mada I nije neka daljina
koju oko moze da obuhvati u ovom za mene bezimenom gradu.I citav ovaj dan,siv I
skoro mrtav kaze mi da legmen I da pokusam da spavam,I da smirim svoje srce,ali
ne mogu,jer ova prica zbog tog mog smrtno ranjenog srca mora biti ispricana.To
dugujem sebi I onim trenucima kada je vreme stalo,I kojih cu se secati dok sam
ziv.I sve ovo radim da bih uhvatio ssvaku sekundu tog carobnog trenutka koji
zelim da zamrznem u svom secanju,I da ne zaboravim,jer ne smem da zaboravim,to
ipak dugujem sebi.Zatvaram oci,I premotavam film u svojoj glavi,u mislima se
vracam u vreme skoro proslo,u trenutak koji je bio I prosao nedavno.
A ceo moj zivot sanjam o devojci plavih ociju
koja je siguran sam u nekom proslom zivotu bila moja,I ja sam bio njen.To je
bila ljubav vanvremenska,ona koja ostaje I posle ovog zivota u dolini suza,I
kada nam kosti odavno izbele,a ime na nadgrobnom spomeniku speru kise,ta ljubav ostaje da
kruzi oko ove male plave planete.I tamo negde,svetlosnim godinama daleko,ta
ljubav se I dalje vidi I svetli malim,plavim svetlom u crnilu kosmosa.Pitam se
da li je svaka od ovih zvezda na noncom
nebu po jedna ljubav?Ovaj zivot je takav da trenuci o kojima cu pisati
budu,I samo su oni vredni zivljenja,sve ono sto je preostalo je cekanje ili
uspomena na te dane zivota,te dane koji najbrze prodju.I kada oni posete dusu I
zauvek ostanu u njoj,sve sto preostane je ceznja za trenutkom ,trenucima koji
su prosli I koji se nikada vise vratiti nece.
A cekao sam te,samo Bog zna koliko sam cekao
na tebe,Bog I moji snovi koji su bili puni tebe princezo moga srca…I samo On
zna kako sam zeleo da ti svaki kamen,prolecnih jutara na ovoj planeti
poklonim,koliko zvezda I kako sam najlepsoj zvezdi dao tvoje ime.A voleo sam te
I pre nego sto sam te I upoznao.I pitas se kako je to moguce,a ja ti kazem da
je to u mom slucaju moguce,jer sam na ovu grudvu od blata pao zajedno sa zrakom
sunca,I on me je doneo ovde samo da bih te pronasao.Mislio sam da mi sa tobom
treba jos vremena,ali sam shvatio da mi je ono sto si mi dala sasvim dovoljno
da krenem dalje I da sacekam trenutak potpune tame da bi pozvao svoj zrak
svetla da me odvede sa ovog tuznog mesta,I d ate nadjem na nekojdrugoj
planeti,u nekoj drugacijoj dimenziji postojanja.Jer svrha mog postojanja je d
ate nalazim,da kradem trenutke sa tobom I da lutam po kosmosu tragajuci za
planetom na kojoj trenutno zivis.Zato I zelim da ovo ostane zapisano,da ostavim
trag za sobom,trag za nama,jer znam da cu te opet naci negde stotinama
svetlosnih godina daleko,u nekom drugom vremenu,a da ovi redovi ostanu u ovom
trenutku kao spomen nase ljubavi.Namerno spomonjem vreme,trenutke o kojima pisem
moram nazvati tako,jer drugi izraz za to ne postoji.Pa hajde listu hartije,upij
moje misli I secanja,sutra cu morati dalje,moj svetlosni zrak ceka me oma
meodvede negde daleko,d ate pronadjem opet,I opet,I opet..
A te veceri bio sam jako nervozan,ali I
sretan,znao sam da dolazi cas kada cu te najzad posle hiljadu ljudskih zivota
ponovo videti.i tuzan zato sto u ovoj dimenziji postojanja svaki pocetak ima I
svoj kraj,zato sto sam znao da trenuci Bozanske lepote ovde morati da se
zavrse.Opet cu morati na put,ponovo da te nadjem.
A dosla si,ispunila si prostoriju mirisima
koje sam nekada davno osetio prvi put I kojih se moja dusa setila,toliko jako
da je to zabolelo.Kako si bila divna…Tvoje oci koje su nervozno gledale cas u
mene,a cas negde kroz mene podsetile su me na dva mala divna neba.Kada sam te
poljubio osetio sam toplotu iz svih lepih,svih divnih stvari I mesta koja
postoje.Izgubio sam se u tom poljupcu I ponovo se setio planete sa dva sunca na
kojoj smo se poslednji put videli.Tvoje ruke na meni odmah su me izlecile od
lutanja,I dale mi snage d ate nadjem ponovo.Znao sam cim sam te poljubio d te opet moram izgubiti,I zbog toga sam bio
tuzan,ali samo nakratko,jer sam osetio da cu te ponovo naci.Ljubavi moja,sve
sto je posle doslo nije za ovo pisanje,pomenucu samo jedan jastuk koji je upio
tvoj miris I koji mi od tada daje carobne snove,dve case vina,a na jednoj
otisak tvoga karmina i tvoj topli dah na mome obrazu..I dok budem ziveo ovde I
cekao svoj svetlosni zrak da te opet nadjem secacu se nase noci,one nase noci u
Beogradu,na planeti Zemlji..
Do sledeceg vidjenja ljubavi moja najdraza…
